VAG SAMOGRADNJA UNIVERZALNOG INTERFEJSA ( VOLKSWAGEN - SEAT - ŠKODA )

SAMOGRADNJA UNIVERZALNOG KL/KKL
INTERFEJSA

KL interfejs ili kako ga mnogi nazivaju VAG-COM 409 autodijagnostički interfejs, je najjednostavniji i najjeftiniji interfejs koji svatko sa malo volje i iskustva u radu sa lemilicom može napraviti sam. Unatoč njegovoj jednostavnosti ovaj interfejs radi sa velikim brojem auto-dijagnostičkih programa i primjenjiv je za autodijagnostiku velikog broja različitih automobila. Ovaj interfejs može raditi sa gotovo svakim vozilom koje za auto-dijagnostiku koristi sistem sa K i L linijom ili samo K linijom. Upravo takvi su gotovo svi automobili na našem tržištu proizvedeni prije 2005 godine. Za rad sa KL interfejsom dostupno je mnogo programa koji pokrivaju Audi, Alfa Romeo, BMW, Fiat, Lancia, Mercedes, Opel, Renault, Seat, Skoda, Volvo, VW itd... Naravno, ovakvi sistemi za auto-dijagnostiku neće Vam uvijek pružiti sve funkcije dostupne na skupljim specijaliziranim auto-dijagnostičkim uređajima no za privatnu upotrebu na vlastitom vozilu ili u manjem auto-servisu ovakav sustav pružiti će jako puno, a sve to po doslovno smiješnoj cijeni. Što sve može KL intefejs,koji se programi mogu koristiti i koja vozila sa njime možete raditi pročitajte na našoj stranici: KL/KKL interfejs - Što sve mogu s njime?

GOTOVI KL INTERFEJS SA SVOM ELEKTRONIKOM
UGRAĐENOM U KUČIŠTE 16-PINSKOG KONEKTORA

Na kraju krajeva, ukoliko nemate iskustva sa samogradnjom elektroničkih sklopova i niste viešti u baratanju lemilicom, gotovi uređaj tvorničke izrade sa svim potrebnim kablovima i konektorima možete kupiti kod nas za nešto malo skuplju no i daljevrlo povoljnu cijenu.

Samogradnja KL interfejsa - potrebne komponente i alati

Otpornici:

• R1 - 4,7 Kohm
• R2 - 10 Kohm
• R3 - 5,1 Kohm
• R4 - 5,1 Kohm
• R5 - 10 Kohm
• R6 - 82 ohm
• R7 - 82 ohm
• R8 - 10 Kohm
• R9 - 10 Kohm
• R10 - 1 Kohm
• R11 - 10 Kohm
• R12 - 1,5 Kohm

Poluvodiči:

• IC1 - LM2903
• T1 - BC337
• T2 - BC337
• T3 - BC547
• D1 - 1N4148
• D2 - 1N4148
• D - 1N4001
• ZD1 - ZD5V1 0,5V
• LED 2 kom (zelena i crvena)

Ostalo:

• Univerzalni PCB ili jednostrana pertinaks/vitroplast pločica
• DB9 ženski konektor
• Kućište za DB9 konektori
• Kabel 1 m 4-žilni

Potrebni alati:

• Ako ste se odlučili za samogradnju autodijagnostičkog interfejsa vjerovatno imate večinu potrebnog alata. Bitna je lemilica, bušilica, skalpel, pinceta i još nešto standardnog sitnog alata. Nije loše imati i neki mali univerzalni instrument za provjeru i stabilizirani izvor napajanja.

Shema KL/KKL interfejsa i princip rada

Krenimo od sheme uređaja. Ovaj projekt ne koristi specijalne OBD ulazno/izlazne čipove kao što su VISHAY SI9243 i MOTOROLA MC33199 jer je njih na našim prostorima gotovo nemoguće nabaviti. Umjesto njih koristi se standardni LM2903čip koji možete nabaviti u bilo kojoj prodavaonici elektroničkih komponenti. Osim ovog IC-a koji je osnova interfejsa  od aktivnih komponenti koriste se tri tranzistora i četiri diode te još desetak otpornika.

KL interfejs opisan na ovoj stranici se spaja na serijski (RS232) port računala putem RxD, TxD i RTS linija. Ukoliko ovaj uređaj planirate koristiti na računalu koje nema serijski port biti će Vam potreban USB/SERIAL adapter ili PCMCIA kartica sa serijskim portom. Ovaj interfejs može se izvesti i sa direktnim spajanjem na USB port no to dodatno komplicira shemu i izradu pa ćemo se zadržati na RS232 verziji.

SHEMA KL INTERFEJSA SA LM2903 CHIPOM

TxD linija serijskog porta služi za slanje signala sa računala preko tranzistora T1 na K liniju dijagnostičkog sistema vozila. Vozilo prima signal i preko iste linije šalje odgovor koji LM2903 komparator pretvara u oblik razumljiv računalu i prosljeđuje ga na RxD liniju serijskog porta. RTS linija preko tranzistora T2 kontrolira inicijalizaciju veze putem L linije. T3 tranzistor spojen je bazom na TxD liniju i služi kao driver za signalni LED koji treperi kada je aktivno slanje signala sa računala. Interfejs se napaja sa akumulatora automobila koji se testira. Ako se za spajanje koristi 16 pinski OBD konektor napajanje se dobiva preko pina 16 (+12V) i mase na pinovima 4 i 5.

Štampana pločica (PCB)

Shema ovog interfejsa prilično je jednostavna i nije ju problem sastaviti na kakvoj univerzalnoj štampanoj pločici, no ako uložite malo truda u izradu PCB-a interfejs će izgledati puno lijepše i profesionalnije. Izgled štampane pločice možete smisliti sami i dimenzijama ga prilagoditi kutiji u koju ćete ga ugraditi, a mi Vam dajemo naš gotov prijedlog.

ŠTAMPANA PLOČICA ZA KL INTERFEJS - DONJA STRANA

ŠTAMPANA PLOČICA ZA KL INTERFEJS - GORNJA STRANA

Kako izraditi štampanu pločicu

U kućnoj radinosti štampanu pločicu najjednostavnije je izraditi primjenom tzv.termo transfer postupka. Za to Vam je potreban laserski štampač, folija za grafoskop, vitroplast (pertinaks) pločica i feriklorid ili neka druga kemikalija za otapanje pločice.
Prvi korak je štampanje izgleda vodova na foliju za grafoskop. Ovu foliji možete nabaviti u svakoj knjižari ili papirnici. Štampanje se mora vršiti laserskim printerom. Ukoliko nemate laserski printer možete pokušati tako da isprintate izgled pločice na bijeli papir bilo kojom tehnikom pa onda odete u fotokopiraonu i fotokopirate nacrt na transparentnu foliju. Kvaliteta gotove pločice ovisiti će o načinu na koji je maska na foliji izrađena, a prema vlastitom iskustvu mogu Vam preporučiti HP LaserJet seriju štampača.

PRIMJER TRANSPARENTNE FOLIJE SA
OTISNUTOM SHEMOM

Kada imamo gotovu masku na foliji možemo pristupiti njenom prenošenju na vitroplast/pertinaks pločicu. Ovakve pločice možete nabaviti u svakom dućanu elektroničkih komponenti. Postoje dvostrane i jednostrane izvedbe. Ako PCB radite prema našem prijedlogu trebate jednostranu pločicu. Izrežemo višak folije i foliju stavimo na vitroplast tako da onu stranu folije na kojoj je toner okrenemo prema pločici. Peglu zagrijemo na otprilike 3/4 maksimalne snage i umjerenim pritiskom prepeglamo preko folije. Preporučam da se između folije i pegle ubaci list papira kako biste izbjegli ljepljenje folije na peglu.

"PEGLANJE ŠTAMPANE PLOČICE"

Vrijeme peglanja ovisi o temperaturi pegle i vrsti tonera na foliji, ali nekoliko minuta trebalo bi biti dovoljno. Ako je temperatura preniska ili vrijeme grijanja kratko toner se neće u potpunosti zalijepiti na pločicu, a ako je previsoka ili ako predugo peglamo postoji mogućnost da se toner razlije. Za dobru pločicu svakako će biti potrebno malo eksperimentiranja. Kada procijenite da je peglanje gotovo nemojte odmah skidati foliju. Ja prakticiram ohladiti pločicu pod mlazom hladne vode i onda pažljivo odlijepiti foliju. Ako je potrebno, vodove na pločici možete popraviti vodootpornim flomasterom. Kod izrade dvostrane pločice prepeglajte prvo jednu stranu. Onda probušite rupice i prema njima namjestite foliju na drugu stranu.

"ISPLEGANU" FOLIJU PAŽLJIVO
ODVOJITI OD PLOČICE

Nakon što je toner prenesen na vitroplast možete pristupiti bušenju i rezanju pločice. Za bušenje će najbolje poslužiti mala ručna bušilica, a rezati se može pomoću modelarske pilice ili tako da skalpelom nekoliko puta zarežete gornju stranu sa slojem bakra, pa pločicu na željenom mjestu odlomite tako da ju stavite na rub stola i pritisnete.

PRIJE "JETKANJA" PLOČICU IZREŽITE NA
POTREBNE DIMENZIJU I IZBUŠITE RUPICE

Sada je pločica spremna za "jetkanje". Cilj ovog postupka je kemikalijom otopiti sav bakar sa pločice koji nije prekriven tonerom.  U tu svrhu najjednostavnije je kupiti feriklorid kuglice. Ima ih recimo u Chipoteci ili Elektronic Centru. Kuglice rastopite u toploj vodi i u nju zaronite pripremljenu pločicu.

"JETKANJE" ŠTAMPANE PLOČICE U
OTOPINI FERIKLORIDA

Uz stalno miješanje nezaštićeni bakar na pločici brzo će se početi topiti. Kada sav bakar nestane pločica je gotova. Potrebno je sa nje očistiti ostatke tonera i dobro ju oprati u vodi pa možete pristupiti lemljenju komponenti.

!!! OPREZ !!!

Kod rada sa Ferikloridom budite oprezni, koristite zaštitnu opremu i strogo se pridržavajte uputstava za korištenje. Otopina je agresivna i opasna za kožu, oči i odjeću.

Lemljenje komponenti na PCB

Sastavljanje interfejsa započnite sa lemljenjem otpornika. Na pločicu je potrebno zalemiti ukupno 12 otpornika. Nakon lemljenja odrežite višak nožica. Strogo vodite računa da svaki otpornik zalemite na njegovo mjesto. Nakon toga zalemite tranzistore i diode. Pazite da ih okrenete pravilno.

Kontakt označen sa crticom na diodi mora se poklapati sa označenom stranom diode nacrtane na gornjoj strani pločice. Na kraju zalemite IC. Kod njega također morate paziti da se oznake gornje strane na IC-u i pločici poklapaju.

Nakon što su svi dijelovi zalemljeni na štampanu pločicu provjerite donju stranu. Obratite pažnju na kratke spojeve i između lemnih mjesta. Također provjerite još jednom jesu li svi elementi čvrsto i kvalitetno zalemljeni na svoja mjesta.

Sada kada su sve komponente na pločici možete zalemiti kabele i LED diode.

Kabel za spajanje na računalo

Kabel prema računalu spaja se na kontakte TxD, RxD, RTS i GND. Na drugu stranu kabela zalemi se DB9 konektor i to tako da se žica spojena na RxD spaja na pin2, TxD na pin3, GND na pin5 i RTS na pin7.

Nakon lemljenja kontakata na konektoru i provjere istih konektor zatvorite u plastično kućište.

Kabel za spajanje sa vozilom

Sada treba izvući kontakte za spajanje interfejsa sa automobilom. Postoje dvije mogućnosti za ovo. Bolja verzija je upotreba originalnog OBD2 konektora. Jeftinija verzija je improvizacija sa stopicama. Prema automobilu vode četiri kontakta. Dva od njih služe za napajanje (+12V i GND) i njih je moguće izvesti i preko utičnice za upaljač na automobilu ili eventualno direktno sa akumulatora, a mogu se spojiti i na OBD2 konektor automobila i to tako da se masa (GND) spoji na pin4 i pin5, a +12V na pin16 dijagnostičkog konektora automobila.

Druga dva kontakta su K i L dijagnostičke linije. K linija je obavezna na svim automobilima i spaja se na pin7 dijagnostičkog OBD2 konektora. L linija služi za inicijalizaciju veze na starijim modelima vozila i na većini novijih automobila nije ju potrebno ni spajati jer moderni ECU-i (electronic control unit – kontroler) omogućavaju inicijalizaciju preko K linije. L linija spaja se na pin15.

Spajanje signalnih LED dioda

Interfejs je sada potpuno funkcionalan. Preostaje još spojiti dvije kontrolne LED diode. Iako će interfejs raditi i bez spojenih LED dioda kod testiranja je puno lakše kada imate kontrolne lampice. Crvenu koja je indikator pravilnog napajanja interfejsa i zelenu koja pokazuje protok podataka. Diode su predviđene za montažu na kućište gotovog interfejsa tako da se ne leme direktno na štampanu pločicu nego se na kontakte diode zaleme kablovi proizvoljne dužine pomoću kojih se LED spoji na pločicu. Polaritet LED dioda najjednostavnije je utvrditi usporedbom dužine kontakata. Pin sa plus polaritetom ima dužu nožicu od pina sa minus polaritetom. Plus pin crvene diode spaja se na kontakt koji je na pločici označen sa PowerLED+. Kraća nožica spaja se na GND. Zelena dioda spaja se na kontakt LED+ sa dužom nožicom i LED- sa kraćom.

Provjera gotovog KL interfejsa

Prije nego počnete sa korištenjem dijagnostičkog interfejsa svakako se još jednom uvjerite da su svi elementi pravilno raspoređeni. Također, ako pločicu interfejsa niste ugradili u neko kućište, provjerite da štampana pločica nije naslonjena na neki metalni dio koji bi mogao prouzrokovati kratki spoj. Greška u samogradnji može kod spajanja interfejsa na računalo i automobil prouzrokovati kvar na serijskom portu ili dijagnostičkom sustavu automobila.

Preporučamo da se interfejs prije rada sa automobilom ispita na stolu. Potrebno je osigurati istosmjerni napon od 10 – 15 V za ispitivanje koji ćete dovesti na kontakte interfejsa +12V i GND. Kada spojite napajanje crvena LED dioda mora svijetliti. Prije spajanja na COM port računala provjerite elemente na pločici i ako zaključite da se neki od njih neprimjereno grije odmah odspojite napajanje i provjerite interfejs još jednom. Ako je sve u redu spojite interfejs na COM port računala i pokrenite program VAG-COM.

VAG–COM možete besplatno skinuti sa službenih stranica firme ROSS-TECH, a upute za program na hrvatskom jeziku sa naše stranice VAG-COM kratke upute. Ovaj interfejs radi sa svim verzijama VAG-COM-a do 409.1. Novije verzije zahtijevaju drugačiji tip interfejsa.

U programu VAG-COM  otvorite OPTIONS. U OPTIONS prozoru odaberite COM port koji koristite i kliknite na TEST. Ako je sve u redu zeleni LED zatreperiti će nekoliko puta, a program će nakon nekoliko sekundi izbaciti poruku INTERFACE – FOUND AND READY. Ovo znači da je sve OK i da možete započeti sa dijagnostikom Vašeg vozila.